Priprema djeteta za polazak u školu
Prilikom upisa u prvi razred provodi se procjena zrelosti ili spremnosti djeteta za školu. To znači da dijete treba dostići određeni stupanj tjelesnog, intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja, te razviti određene kulturne, higijenske i radne navike kako bi moglo izvršavati zadatke koje mu škola postavlja.
Prilikom upisa u prvi razred provodi se procjena zrelosti ili spremnosti djeteta za školu. To znači da dijete treba dostići određeni stupanj tjelesnog, intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja, te razviti određene kulturne, higijenske i radne navike da bi moglo izvršavati zadatke koje mu škola postavlja. Ono se za polazak u školu treba pripremiti psihički i fizički, a najveći dio te pripreme odvija se u obitelji.
Koje to sposobnosti i vještine dijete treba imati pri upisu u prvi razred ?
Motorička spretnost
Krupna motorika – dijete može hodati po ravnoj crti, stajati na jednoj nozi zatvorenih očiju, skakati na jednoj nozi i sl. Fina motorika ruku i prstiju (grafomotorika) – sposobnost djeteta da pravilno drži olovku, da precrtava geometrijske oblike, povlači ravne, kružne, valovite linije, izrezuje škarama
jednostavne oblike…
Prostorni odnosi
Dijete treba razumjeti prostorne odnose: desno, lijevo, gore, dolje, ispred, iza,u, ispod, iznad i sl.
Vremenski odnosi
Dijete treba razumjeti: prije, poslije, jutro, podne, večer, te po mogućnosti znati nabrajati dane u tjednu.
Snalaženje s brojevima
Poželjno je da dijete broji najmanje do 10, da uspoređuje brojeve do 10 (što je veće- manje), da zna zbrajati i oduzimati unutar skupa od 5 elemenata pomoću prstiju, da prepoznaje brojeve do 10 i sl.
Boje
Dijete treba prepoznavati i imenovati osnovne boje : crvenu, žutu, plavu, zelenu, bijelu , crnu.
Govor i rječnik
Dijete treba pravilno izgovarati sve glasove (dozvoljeno je umekšano izgovaranje nekih glasova – č, ž, š, s, c zbog ispadanja mliječnih zubi). Ukoliko dijete i nakon pete godine nepravilno izgovara pojedine glasove ili ima nekih drugih odstupanja u govoru, potrebno se obratiti logopedu. Razvijenost govora jako je važna za usvajanje početnog čitanja i pisanja Dijete treba biti u stanju prepričati kraći događaj ili ispričati priču prema slikama. Pri tome se obraća pažnja na gramatičku strukturu rečenice – koristi li dijete ispravno jedninu, množinu, rod , padež, veznike itd. Zatim, može li dijete pravilno ponoviti rečenicu od 5-6 riječi i odgovoriti na pitanja vezano uz nju.
Da li je razvijena glasovna osjetljivost : sposobnost rastavljanja riječi na glasove i sastavljanje riječi npr. M-O-R-E, K-U-Ć-A, M-A-M-A…To se zove glasovna sinteza i analiza, koja je neobično važna za usvajanje tehnike čitanja i pisanja.
Koncentracija i pažnja
Očekuje se da dijete može usmjeriti pažnju na zadatak 15 minuta, a na igru i do 60 minuta uz kratke otklone pažnje.
Emocionalna zrelost
Znači da dijete ima određenu stabilnost i sposobnost samokontrole, da može prihvatiti pohvale, ali i neuspjeh, te da se može odvojiti od roditelja tijekom procjene psihofizičke zrelosti.
Socijalna zrelost:
Dijete treba znati svoje osobne podatke: ime prezime, adresu, broj telefona, imena ukućana, imena prijatelja, put od kuće do škole, kako prijeći cestu i sl. Socijalna zrelost uključuje vještinu prihvaćanje autoriteta, te vještinu komunikacije s vršnjacima.
Samostalnost:
Dijete treba znati samo se obući, obuti, zavezati cipele, samostalno ići na WC, brinuti se o svojim stvarima, školskom priboru. Dijete koje nije u stanju voditi brigu o sebi, teško će prihvaćati školske obveze i zadatke.
Što svaki roditelj uz potporu odgojitelja može učiniti?
1.Redovito razgovarati s djetetom; pozorno slušati kad im dijete objašnjava; svakodnevno poticati dijete na razgovor.
2.Osigurati djetetu vrijeme i mjesto za aktivnosti u kući.
3.Hrabriti i poticati dijete da ustraje u kućnim obvezama, biti dosljedni u stvaranju radnih navika.
4.Poticati dijete na samostalno obavljanje zadataka.
5.Poticati ga na stvaranje socijalnih odnosa.
6.Sudjelovati u informacijama, roditeljskim sastancima i edukacijama, te pratiti potrebnu literaturu.
7.Aktivno sudjelovati u aktivnostima vrtića.
8.Uključivati dijete u odgovarajuće obiteljske igre i druge aktivnosti koje razvijaju vještine(manipulativne,reprezentativne i strukturirane igre s pravilima).
9.Smanjiti vrijeme provedeno pred televizijom i uz uporabu mobitela, a više vremena provoditi u šetnji,razgovoru ili igri s djetetom
10. Čitati djetetu priče, slikovnice, poticati ga na prepričavanje; bojati i crtati s djetetom!
11. Ne plašiti ga školom i školskim obvezama, ali i ne idealizirti, već predstaviti školu u realnom svjetlu.
12. Ne dopustiti da školska ocjena bude mjerilo vrijednosti vašeg djeteta.
13. Svakodnevno mu iskazivati nježnost,prihvaćanje i ljubav.
14. Ne nametati djetetu školske obaveze(matematičke zadatke, radne bilježnice i sl.) prije vremena, bit će vremena za radne obaveze kad krene u školu.
15. Ostavite djetetu vremena za igru, ne zaboravite: igra je stalna potreba djeteta, ona ne prestaje polaskom djeteta u školu.
VAŽNO JE ZNATI:
Djeca koja uspješno i bezbolno prijeđu iz predškolske ustanove u osnovnu školu pokazuju tendenciju zadržavanja visoke razine socijalnih kompetencija i školskih postignuća. (Pianta and cox 1999; Luster and McAdoo, 1996; Shepard)
Priprema za školu nikako ne znači “naučiti djecu čitati i pisati u dječjem vrtiću” jer će to raditi u školi sa za to osposobljenim stručnjakom!
Ako se dijete imalo prilike osvjedočiti da njegovi roditelji i odgajatelji cijene školu kao nešto vrijedno i važno,ako čuje da je znanje koje tamo stječe značajno za život,ono osjeća da je to tako jer nam vjeruje pa to onda postaje i njegov stav prema školi.
Sva se djeca razlikuju i neće sva imati jednako razvijene navedene osobine. Neke će se osobine naglo razviti u narednim mjesecima ,a i ljeto pred polazak u školu donijet će neka razvojna iznenađenja.
Jedna od najvažnijih aktivnosti u vrtiću je razvoj slike o sebi. Od rođenja ljudi preispituju sebe i ono što su oni zapravo. Djetinjstvo je razdoblje kada djeca formiraju sliku o sebi. Uče tko su, što su, što im je važno, uče o svojim i tuđim osjećajima. U ranoj i predškolskoj dobi dijete postupno postaje zainteresirano ne samo za svoje okruženje već i za sebe, i ljude oko sebe.
Djeca koja razviju pozitivnu sliku o sebi sretna su, zadovoljna, sigurna u sebe te zbog toga mogu upravljati vlastitim osjećajima i razumjeti druge, mogu se slobodno igrati.
Prvo socijalno okruženje u kojem se dijete nađe je obitelj, zbog toga su odnosi djeteta i obitelji veoma važni u razvijanju pozitivne slike o sebi. Kasnije se pozitivna slika o sebi jača iz odnosa s prijateljima, odgojiteljima, učiteljima. i mi u vrtiću provodimo različite aktivnosti koje potiči razvoj slike o sebi.
